“Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti imam reci” (Tagore)

Sreli smo se ne tako davno. Bilo je kao i uvek sto biva: srece, padova, razocarenja. Koliko smo puta usijanih glava glava bili pred prekidom, a onda se vracali jedno drugom ponovo, noseni zarom, na stare staze. Na trenutke smo uspeli, a na trenutke i nismo, da se odupremo i nadzivimo sve one price i ogovaranja, sve one klevete i lazi.
Koliko smo dobrih prijateljskih saveta zakopali duboko u nama! Verovali smo jedno drugom i voleli se. zato su nam zelje i snovi puni ambicija i opstali; zato smo i uspeli sacuvati ono sto su nam srca stvorila; ono za cim smo ceznuli.
I vrlo brzo sve je postalo ozbiljno. Sadasnjost je postala isto tako vredna kao i buducnost. Od tada zaista zelimo u buducnosti vise nego sto nam zivot sad daje.
Nikad necu zaboraviti da si pozeleo mnogo vise nego sto sam ti one noci pruzila. Nisi me pozeleo samo za jednu noc, za jednu avanturu. Tog trenutka i ja sam od tebe pozelela nesto vise, kao buduce ostvarenje svojih zelja, kao muskarca koji ce me pratiti ne samo deo puta vec citav zivot. Zato nije ni cudo sto sam se uplasila i zapitala da li sam ja sposobna da te ucinim srecnim. Da se na kraju pitam da li ce ti ljubav koju ti pruzam biti dovoljna.
Jednom, kad te zivot ponese u kolotecinu svog zivljenja, znaj da te tek tad ocekuje svasta. Da li si svestan da u zivotu nije srecan onaj sto ima sve, nego onaj koji je prihvatio da zivi s onim sto ima?
Shvati, razmisli, postani zreliji vec jednom i budi pazljiviji sa mnom, da bi u potpunosti meni pripao, da bi zaista bio vecno moj, onaj kom zelim da poklonim tako mnogo; jer kad mi jos dublje udjes pod kozu, kad me tako jako zagrlis kad sam ljuta da mi samo obicnim dodirom pokazes koliko me volis, dozvolicu ti sve. Jer ljubav su samo jedna vrata koja cekaju da se otvore ka novim spoznajama, samo jedna karika u lancu koja vodi ka sreci, cilju, saznanju da ponekad i samo voleti nije dovoljno.
Volim te.